NADGRADNJA NAHERO

Mnogima možda nije jasno zašto ovoliko pažnje posvećujem fenomenu domaćeg terena u našoj najjačoj nogometnoj ligi i mogu to protumačiti sebi na razne načine. Dokon pop i kobile krsti, kaže stara izreka 2/3 konstitutivnih naroda BiH i to bi moglo biti jedno od objašnjenja… ali nije. Nije do viška slobodnog vremena. Također, nije da nemam o čemu drugom pisati, mislim ono… kada bih pisao o svim stvarima koje mi se dešavaju i o kojima razmišljam bio bih konkurencija Fatmiru Alispahiću u disciplini skribomanija na srednje staze sa preponama, a to baš i nije moja neka vizija sopstvene budućnosti. Onda, moglo bi se pomisliti da sam jedan od nogometnih freakova koji po cijele dane provode razmišljajući o nogometu i dumajući kombinacije za idući tiket u kladionici. Jok! Ono… fan jesam, ali freak nikada i ničega. Također, svi oni rezultati me ni najmanje ne zanimaju pa i to pada u vodu kao mogući razlog…

Ono što me je ustvari natjeralo da nekoliko postova posvetim praćenju rezultata PL BiH u nogometu jeste činjenica da se realnost neke zemlje najbolje ogleda u dva segmenta života u njoj: sportskom i kulturnom. Zakasnio sam na marksizam u školi (ustvari on nije imao strpljenja sačekati moju generaciju) ali ono što bih mogao izvući iz svog poznavanja djela Karla Marxa jeste da prepoznam kada se baza ogleda u nadgradnji. E, budući da Premijer liga BiH u nogometu htjeli mi to ili ne spada u tu nadgradnju htio sam malo povući paralelu između te grozomorne pojave i stanja u našem društvu općenito.

O propadanju muzeja, galerija, teatara i ostalih institucija kulture ne vrijedi više ni govoriti a da se ne upadne u zamku ponavljanja već rečenog. O sveopćoj ruralizaciji i povratku na makadam tek pogotovo! Nema se tu više šta dodati… E, zato sam ja sebi uzeo u zadatak da prokomentarišem jednu pojavu kojoj se pridaje premalo pažnje kao što su te utakmice u gostima. Nije to bez raloga, naprotiv! Naime, ja sam mišljenja da bi normalizacija stanja u sportu i medijima bila od presudnog značaja na putu normalizacije cjelokupnih odnosa u BiH i da bi jaaaaka nogometna liga i jedan jaaaak i kvalitetan TV-kanal kalibra i kvalitete HRT-a više učinili za ovu zemlju od trista onih reformi na koje se natjeraju naši političari a koje nikad nisu zaživjele u potpunosti.

Zato u PL BiH vidim paradigmu stanja u cijelom društvu, jer društvo koje trune u nemaru, kriminalu i korupciji MORA odražavati ista takva nogometna liga. Kriminalnu privatizaciju i kriminalno sudstvo MORA pratiti kriminalno rukovođenje klubovima i kriminalno suđenje na zelenom terenu. Nesposobnoj Vladi MORA parirati isti takav nogometni savez, a pasivnim, lijenim i neodgovornim građanima jednaki takvi nogometaši. Država koja neće europske vrijednosti neće nikad moći u EU pa zašto bi sa takvim pristupom mogla otići na EP, ili SP? Društvo u kom vlada sistem ko-je-šta-jamio-jamio-je ne može očekivati ništa drugo osim lige u kojoj preko 80% (!!!!!!!!) utakmica završava pobjedom domaćina…. I tako dalje, i tako gore…

Ukratko: nahero postavljena baza može rezultirati jedino istom takvom nadgradnjom… Kako u sportu, tako i u kulturi, umjetnosti, nauci… To je sva poenta ovih tekstova. Za ilustraciju, ako to još nekoga zanima, evo rezultata 25. kola Lige-bez-dvojke:

Leotar – Borac 0:0
Zrinjski – Rudar 2:1
Posušje – Čelik 2:0
Slavija – Željezničar 0:0
Orašje – Široki 2:1
Budućnost – Žepče 1:0
Travnik – Sloboda 1:0
Sarajevo – Modriča 0:0

2 komentara

Komentariši